Svaka velika povijesna građevina u svojoj nutrini nosi sudbinu palimpsesta – slojevitoga rukopisa u kojem svaka epoha dopisuje vlastite retke, ponekad prebrišući, a češće samo prekrivajući tragove onih koji su gradili prije nje. Zagrebačka prvostolnica, teško ranjena u potresima 2020. godine, iznova je potvrdila tu spoznaju. Dok su oštećenja na svodovima, zidovima i tornjevima otvorila zahtjevno poglavlje konstruktivne sanacije, opsežni konzervatorski, restauratorski i arheološki zahvati donijeli su izniman dar hrvatskoj kulturnoj povijesti: ispod podnih slojeva i unutar građevinske strukture izronili su ulomci i tragovi koji su desetljećima i stoljećima smatrani zauvijek izgubljenima.
Među tim nalazima monumentalnošću i umjetničkom vrsnoćom posebno se ističe pronalazak četiriju novih fragmenata renesansne nadgrobne ploče biskupa Luke od Segeda (Luke Baratina), remek-djela klesanog u ugarskom crvenom mramoru.
Znanstveni skup kao sinteza novih spoznaja
Sveobuhvatni rezultati multidisciplinarnih istraživanja koja prate postpotresnu obnovu predstavljeni su na dvodnevnom znanstvenom skupu „Umjetničko blago zagrebačke katedrale – nova istraživanja“.
Na otvorenju skupa rektor katedrale mons. Zlatko Koren naglasio je kako ova obnova nije isključivo građevinski i inženjerski pothvat, nego jedinstvena prigoda da se zahvaljujući predanom radu domaćih stručnjaka, arheologa, povjesničara umjetnosti i konzervatora iznova pročita cjelokupna povijest Prvostolnice.
Tu je misao potvrdio i pomoćnik ravnatelja IPU-a dr. sc. Danko Zelić, istaknuvši kako zagrebačku katedralu ne smijemo promatrati isključivo kao neogotički spomenik proizašao iz obnove Hermanna Bolléa nakon potresa 1880. godine, nego kao složen, dinamičan organizam koji se kroz više od devet stoljeća neprestano gradio, preoblikovao i mijenjao. Upravo je zadiranje u podne slojeve omogućilo da se ispod historicističkih intervencija razotkriju materijalni ostaci nekadašnjeg sjaja srednjovjekovne i ranonovovjekovne katedrale.
Biskup Luka Baratin i humanistički Kaptol
Kako bi se shvatila važnost nalaza crvenog mramora, potrebno se vratiti na prijelaz iz 15. u 16. stoljeće. Biskup Luka od Segeda (Lucas de Baratin), koji je upravljao Zagrebačkom biskupijom od 1500. do smrti 1510. godine, bio je istaknuti crkveni prelat humanističke naobrazbe, stasao na dvoru kralja Vladislava II. Jagelovića pod utjecajem umjetničke klime koju je u Budimu utemeljio Matija Korvin.
U dramatičnim vremenima sve učestalijih osmanskih provala, Baratin je započeo izgradnju renesansnih obrambenih zidina i kula oko katedrale i biskupskoga dvora. Nakon njegove smrti 1510. godine, u katedrali mu je podignuta raskošna nadgrobna ploča od cijenjenog ugarskog crvenog vapnenca/mramora iz kamenoloma Tardosa – materijala rezerviranog za vladarske i najviše crkvene narudžbe.
Spomenik je stradao u kasnijim stoljećima, a konačno je razbijen nakon velikog potresa 1880. godine tijekom Bolléove regotizacije, kada su njegovi ostaci poslužili kao sekundarni građevinski materijal za nivelaciju podova. Samo su tri fragmenta tada spašena i pohranjena u današnji Hrvatski povijesni muzej (HPM).
Slaganje povijesnog mozaika: Istraživanje Milana Pelca
Nakon potresa 2020. godine, radovi na raščišćavanju i sondiranju podnih slojeva u apsidi katedrale donijeli su senzacionalan nalaz: otkrivena su četiri nova velika fragmenta iste ploče.
Znanstvenu obradu i rekonstrukciju cjeline proveo je vodeći stručnjak za renesansnu umjetnost dr. sc. Milan Pelc, koji je rezultate objavio u znanstvenom radu u Radovima Instituta za povijest umjetnosti. Uspoređujući novopronađene dijelove s ulomcima iz Hrvatskog povijesnog muzeja, Pelc je virtualno i sadržajno sklopio gotovo cjelovitu kompoziciju spomenika:
- Lik biskupa: Pokojnik je isklesan u punom pontifikalnom ornatu s mitrom i biskupskim štapom; na prsima nosi pektoralni križ (pacifikal) s trolisnim završetcima te iznimno rijedak detalj u sepulkralnoj plastici – medaljon u obliku enkolpiona s reljefnim motivom Imago pietatis (Krist u grobu).
- Arhitektonski okvir: Lik leži uokviren iluzionistički klesanom renesansnom edikulom s bogatim motivima akantusa i floralnih girlandi.
- Epigrafika: Sačuvani dijelovi natpisa klesani su u pravilnoj humanističkoj kapitali.
Pelcova stilska analiza plastičkih detalja i fizionomije lica povezala je zagrebačku ploču s krugom kipara Johannesa Fiorentinusa (Ivana Firentinca), majstora koji je djelovao na dvoru u Budimu te u Ostrogonu i Kalači. Ovaj nalaz materijalni je dokaz da Zagreb početkom 16. stoljeća nije bio umjetnička provincija, nego je narudžbama bio izravno povezan s vrhunskim toskansko-ugarskim krugom renesansne skulpture.
Nova čitanja katedralne prošlosti
Uz Baratinovu nadgrobnu ploču, znanstveni skup u organizaciji IPU-a donio je i niz drugih ključnih spoznaja koje redefiniraju povijest katedrale:
- Zidno slikarstvo 13. stoljeća u Staroj sakristiji: Istraživanja dr. sc. Krasanke Majer Jurišić i Kristine Krulić ponudila su nova tumačenja najstarijeg sačuvanog slikarskog sloja u katedrali. Riječ je o freskama nastalima nakon provale Tatara (sredina i druga polovica 13. stoljeća), koje svjedoče o ranim stilskim vezama Zagreba s jadranskim i venecijanskim kulturnim krugom.
- Arheologija podnih slojeva i starijih faza: Istraživanja podnih slojeva otkrila su ostatke grobnica i zidanih struktura starijih od današnjega svetišta. Ovi nalazi iznova otvaraju znanstvenu raspravu o točnom tlocrtu, dimenzijama i izgledu predmongolske, ranoromaničke katedrale iz vremena osnutka biskupije potkraj 11. stoljeća, čiji su izvorni ostaci još uvijek jedna od najvećih zagonetki Kaptola.
Trajni zalog obnove
Kada skele jednoga dana budu uklonjene s pročelja i unutrašnjosti, zagrebačka prvostolnica vjernicima i javnosti neće se vratiti tek statički učvršćena, nego povijesno znatno dublje i cjelovitije shvaćena. Otkrića potaknuta obnovom nakon 2020. godine – od renesansnoga sjaja biskupa Luke Baratina do ranosrednjovjekovnih fresaka – trajno su obogatila hrvatsku baštinu, potvrđujući da katedrala i u trenucima svojih najvećih stradanja ostaje neiscrpan izvor spoznaja o našem kulturnom identitetu.