Na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće, dok su prostori Hrvatske živjeli pod trajnom traumom Krbavske bitke i neprestanih osmanskih provala, na biskupsku stolicu u Zagrebu 1500. godine stupio je čovjek koji je odbio prihvatiti da Kaptol ostane tek uplašena, provincijalna utvrda na rubu kršćanskoga svijeta.
Bio je to Luka od Segeda, u izvorima i literaturi poznat kao Luka Baratin (Lucas de Baratin, oko 1450. – 1510.). U svega deset godina upravljanja biskupijom (1500. – 1510.) povezao je uloge humanističkoga mecene, graditelja i organizatora obrane, unijevši duh zrele renesanse u srce kontinentalne Hrvatske.
Od kraljevskoga dvora u Budimu do biskupskoga Kaptola
Luka je potjecao iz Segeda (Szeged) u južnoj Ugarskoj. Prije Zagreba prošao je visoku crkvenu i političku školu: bio je čanadski kanonik, naslovni bosanski biskup sa sjedištem u Đakovu (1491. – 1493.) te biskup Čanada (1493. – 1500.).
Presudna točka njegova formiranja bio je kraljevski dvor u Budimu pod vlašću Vladislava II. Jagelovića. Ondje je Baratin uronio u intelektualnu i umjetničku klimu koju je ranije utemeljio kralj Matija Korvin, okružen talijanskim humanistima i graditeljima. Kada ga je kralj imenovao na čelo Zagrebačke biskupije (što je papa Aleksandar VI. iste 1500. potvrdio), Baratin je na Kaptol donio istančan ukus i narudžbe najvišega europskog ranga.
Graditelj i strateg: Katedralni svodovi i prve kaptolske kule
Zagrebačka katedrala početkom 16. stoljeća bila je nedovršena, a Kaptol otvoren i nezaštićen prostor. Baratin je odmah pokrenuo radove na dva kolosijeka:
- Začetak kaptolskih utvrda:
Uvidjevši da osmanske konjičke čete već prelaze Savu, Baratin je donio stratešku odluku o opasavanju katedrale i biskupskoga dvora zidinama i polukružnim renesansnim kulama. Premda je utvrđivanje dovršio njegov nasljednik kardinal Toma Bakač (po kojem je nazvana srušena Bakačeva kula), urbanističku zamisao i početak gradnje fortifikacija pokrenuo je upravo Baratin. - Dovršenje svodova katedrale:
Prema povijesnim vrelima, Baratin je financirao i dovršio kameno svođenje katedralnih lađa, započeo gradnju dvaju prednjih zvonika te dao podići novu emporu (pregradu) između lađa i svetišta. - Firentinski majstori na Kaptolu:
Za unutrašnje opremanje angažirao je talijanskog drvorezbara Ivana Niczea (Ioannes Nicze Florentinus), koji je izradio reprezentativne korske klupe. Podigao je i četiri nova oltara (uključujući oltar sv. Luke, sv. Doroteje i Svih svetih) te postavio nove orgulje.
Njegov klesani biskupski grb – mitološki grif koji u pandžama drži krunu – i danas stoji uzidana uspomena iznad portala crkve sv. Ivana Krstitelja u Kloštar Ivaniću (s uklesanom godinom 1508.).
Standardizacija bogoslužja: Brevijar i priprema Misala
Zagrebačka biskupija imala je svoj samosvojni liturgijski obred (ritus Zagrebiensis). Baratin je mudro prepoznao snagu tiskarskoga stroja kako bi standardizirao bogoslužje:
- Zagrebački brevijar (1505.): Pod Baratinovim biskupskim pokroviteljstvom i odobrenjem u Veneciji je 1505. tiskano drugo izdanje Zagrebačkog brevijara (Breviarium Zagrabiense). Iako je troškove tiska preuzeo budimski knjižar i trgovac Ivan Pap (sumptibus et impensis honesti viri Ioannis Pap bibliopolae Budensis), pojava ove knjige učvrstila je zagrebački obred.
- Priprema Zagrebačkog misala (1511.): Na dijecezanskoj sinodi u Zagrebu 1507./1508. godine, Baratin je donio odluku o tiskanju prvoga Zagrebačkog misala (Missale Zagrabiense). Biskupija je o vlastitom trošku u Veneciju uputila zagrebačkoga građanina Ivana Müera da u tiskari Petra Liechtensteina nadzire pripremu i tisak. Iako je dovršen 1511., ubrzo nakon biskupove smrti, misal je bio plod Baratinove sinode i inicijative.
Ostavština u Riznici: Štap koji traje više od pet stoljeća
U katedralnoj Riznici čuva se niz predmeta iz njegova doba, no jedan ima status živoga spomenika: renesansni biskupski štap (pastoral) biskupa Baratina. Izrađen u srebru s raskošnom pozlatom, ovaj se štap i danas koristi pri najsvečanijim liturgijskim slavljima – upravo je Baratinovim pastoralom mons. Dražen Kutleša 2023. godine preuzeo službu zagrebačkog nadbiskupa.
Tragična sudbina i uskrsnuće nadgrobne ploče
Zbog stalne turske opasnosti i epidemija kuge, Baratin je veći dio vremena stolovao na utvrđenim biskupskim posjedima u Ivaniću i Čazmi. Upravo je u Čazmi preminuo u jesen 1510. godine. Njegovo je tijelo potom preneseno u Zagreb i pokopano u katedrali, ispred oltara sv. Luke koji je sam podigao.
Nad grobom mu je postavljena monumentalna ploča od ugarskoga crvenog mramora (vapnenca iz Tardosa kod Ostrogona), djelo radionice toskanskoga kipara Johannesa Fiorentinusa (Ivana Firentinca). No, spomenik je doživio nesmiljenu sudbinu (više u ovom članku):
- Barokni vandalizam 1703. godine: Ploča nije razbijena u 19. stoljeću, nego punih 177 godina ranije – 1703. godine. Za biskupa Martina Brajkovića u svetištu se polagao novi barokni mramorni pod. Stare nadgrobne ploče nemilosrdno su razbijene i uzidane kao nosiva nivelacijska podloga.
- Bolléova obnova 1880.: Nakon velikog potresa 1880., radnici su raskopavajući pod naišli na te već razbijene ulomke (neke su čak podmetali pod tačke u blatu gradilišta). Tri ulomka tada su spašena i predana današnjem Hrvatskom povijesnom muzeju.
- Nalaz nakon potresa 2020.: Prilikom sanacije podova nakon potresa 2020., u podu apside pronađena su četiri nova velika ulomka.
Spajanjem fragmenata, dr. sc. Milan Pelc rekonstruirao je spomenik i otkrio fascinantan detalj: oko vrata biskupa visi klesani medaljon (enkolpion) s prikazom Krista u grobu (Imago pietatis). Taj je motiv unikat u sepulkralnoj plastici tadašnjega Ugarskog Kraljevstva i odražava Baratinovu osobnu humanističku i mističnu teologiju pouzdanja u spasenje iz čistilišta.
Biskup Luka Baratin bio je čovjek koji je povezao dvije epohe. Preminuo u Čazmi, pokopan u katedrali čije je svodove podigao, ostavio je iza sebe biskupski štap koji nadbiskupi drže i danas, tiskane knjige koje su sačuvale zagrebački obred i umjetničko remek-djelo koje je moralo preživjeti dva potresa i barokno razbijanje da bi nam iznova posvjedočilo o renesansnom sjaju Kaptola.