Povijesni hod – Nastanak i ključni događaji
Sažetak: Priča o nastanku crkve Uzašašća Gospodnjega u Sloboštini svjedočanstvo je o dugogodišnjoj upornosti vjernika koji su se iz stanova i školskih dvorana izborili za vlastiti sakralni prostor. Od ‘betonskih katakomba’ Novog Zagreba do svečane posvete 2018. godine, ovaj povijesni hod oslikava duboke društvene i političke promjene na kraju dvadesetog stoljeća
Druga polovica dvadesetog stoljeća donijela je dramatične promjene u vizuri grada Zagreba. Preko rijeke Save počeo je nicati novi grad, Novi Zagreb, zamišljen kao golemo stambeno naselje koje će primiti radnu snagu rastuće metropole. Međutim, u tim modernističkim urbanističkim planovima sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća namjerno nije bilo predviđeno mjesto za crkve i vjerske objekte.
Kada se sredinom sedamdesetih formiralo naselje Sloboština, vjernici su se suočili s potpunim nedostatkom prostora za liturgijska okupljanja. Bilo je to vrijeme koje je kardinal Franjo Kuharić slikovito nazvao razdobljem ‘betonskih katakomba’, vremenom kada se vjerski život odvijao u ilegali obiteljskih domova i skučenih prostora . Vjernici Sloboštine tako su se od 1984. godine okupljali u jednom kupljenom stanu u Bolšićevoj ulici, a od 1990. godine, s prvim vjetrovima demokratskih promjena, liturgija se privremeno seli u negostoljubiv, ali prostraniji hol lokalne osnovne škole.
Tek s potpunom uspostavom demokratskog poretka u Republici Hrvatskoj otvorila su se vrata za rješavanje ovog gorućeg pitanja. Godine 1995. organiziran je neslužbeni projektni natječaj koji je okupio renomirane arhitekte poput Nikše Bilića, Ivana Čižmeka, Dragice Barešić i Jagode Bodić . Stručna komisija i predstavnici župljana prepoznali su viziju arhitektice Jagode Bodić kao najprikladniji odgovor na specifične potrebe i prostorna ograničenja naselja. Njezin projekt ponudio je skladan spoj modernog dizajna i duboke sakralnosti. Kamen temeljac postavljen je u jesen, 17. rujna 1997. godine, čime je započela mukotrpna, ali radosna gradnja.
Prva faza radova, koja je uključivala iskop i uređenje podrumskog prostora odnosno kripte, dovršena je i blagoslovljena u proljeće 1998. godine. Taj je podzemni prostor odmah stavljen u funkciju, postavši privremeno utočište i srce zajednice dok su se iznad njega dizali masivni zidovi nove crkve. Druga faza gradnje – podizanje nadzemnog dijela crkve – nastavljena je početkom 2000. godine. Unatoč financijskim i tehničkim izazovima, građevinski radovi na samom objektu uspješno su privedeni kraju 2001. godine.
No, povijesni hod ove crkve nije završio samim podizanjem zidova. Bilo je potrebno gotovo dva desetljeća strpljivog rada, opremanja i umjetničkog oblikovanja interijera kako bi građevina zasjala u svom punom sjaju. Kruna tog dugogodišnjeg hoda dogodila se 4. studenoga 2018. godine, kada je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić svečano posvetio crkvu Uzašašća Gospodnjega, čime je ova iznimna građevina i formalno predana na uporabu vjernicima i uvrštena u trajnu arhitektonsku baštinu Zagreba.
Arhitektonska ljepota – Stilovi, materijali i umjetnički detalji
Sažetak: Crkva Uzašašća Gospodnjega predstavlja vrhunski primjer suvremene sakralne arhitekture koja se referira na modernističku i tektonsku tradiciju. Kroz suptilnu igru elementarnih geometrijskih oblika, prirodnog svjetla i inovativnog dizajna interijera, ova građevina stvara prostor duboke duhovnosti i estetske čistoće.
Smještena na prostorno stisnutoj parceli između užurbane prometnice i masivnih višestambenih zgrada Sloboštine, crkva Uzašašća Gospodnjega ne pokušava dominirati okolinom agresivnim volumenom, već s njom ostvaruje miran dijalog. Arhitektica Jagoda Bodić osmislila je objekt koji se oslanja na pročišćeni tektonski jezik, spajajući tradiciju modernizma s modernim potrebama zajednice .
Tlocrt crkve je pravokutan, s jasno izraženim longitudinalnim usmjerenjem prostora prema povišenom svetištu. Vanjski izgled definiran je čistim geometrijskim tijelima – kubusom, valjkom i kvadrom – dok cijelu kompoziciju natkriva jednostavan, ali dinamičan jednostrešni krov. Poseban vizualni identitet i ulogu prostornog orijentira u vizuri Novog Zagreba daje asimetrični, izrazito vertikalni zvonik koji se uzdiže na ulaznom pročelju, pozivajući prolaznike na trenutak tišine.
Unutrašnjost crkve oblikovana je kao čisti kubus u kojem svjetlost igra ulogu glavnog arhitektonskog elementa. Desna strana prezbiterija otvorena je prema van velikim staklenim stijenama, čime se briše stroga granica između sakralnog prostora i vanjskog svijeta. Pravo remek-djelo unutrašnjeg uređenja predstavlja cjelovito rješenje, takozvani ‘Gesamtkunstwerk’, koje je osmislio umjetnik i dizajner Miroslav Gaži .
U središtu svetišta nalazi se impozantni oltarni vitraj iz 2005. godine. Smješten unutar visokog vertikalnog otvora koji asocira na povijesni ‘čikaški prozor’ Louisa Sullivana, ovaj vitraj prikazuje motiv Uzašašća Gospodnjega. Umjesto klasičnog figurativnog prikaza, Gaži koristi metodu likovne redukcije. Kroz apstrahirane oblike i snažnu dominaciju plave boje, koja se prelijeva u bjelinu zidova i drvenog stropa, umjetnik prenosi teološku dubinu blagdana. Crveni i žuti detalji ubačeni su kako bi unijeli vizualnu dinamiku i spriječili statičnost plohe . Cijeli liturgijski prostor izgrađen je na dijalogu valjka i poluvaljka. Oltar je smješten na blago uzdignutom valjkastom postolju, dok se s njegove lijeve strane nalazi ambon, oblikovan s jednakom važnošću, naglašavajući postkoncilsku teologiju o ravnopravnosti stola Tijela i stola Riječi. Posebnu pažnju privlači svetohranište (tabernakul) izrađeno od nehrđajućeg čelika (inoksa). Njegova polukružna, visoko polirana površina suptilno reflektira siluete vjernika u klupama, simbolizirajući tako preobrazbu ljudskog bića pod utjecajem božanskog. Minimalistički ukrašeno motivima prelomljenog kruha i kaleža, ovo se svetohranište otvara poput raširenih Kristovih ruku, zaokružujući ovaj iznimni spoj umjetnosti, materijala i teologije.
Kulturna i suvremena vrijednost – Značaj crkve danas
Sažetak: Danas, desetljećima nakon prvih koraka njezine gradnje, crkva Uzašašća Gospodnjega u Sloboštini stoji kao ključni kulturni i vizualni marker južnog dijela Zagreba. Ona nije samo vjerski objekt, već i živi spomenik urbane regeneracije te važno središte suvremenog društvenog i akademskog života.
U urbanističkom tkivu Novog Zagreba, koje je dugo bilo obilježeno sivim betonskim blokovima i nedostatkom identitetskih točaka, crkva Uzašašća Gospodnjega danas funkcionira kao vitalno javno središte. Smještena uz Bolšićevu i Miškininu ulicu, ona je uspješno integrirana u svakodnevni život lokalne zajednice. Ispred njezinog ulaza formiran je popločani javni trg koji služi kao mjesto susreta, razgovora i odmora, premošćujući tako strogu granicu između sakralnog i profanog prostora . Vrijednost ove građevine prepoznata je i u stručnim krugovima; ona se redovito navodi kao primjer uspješne primjene postkoncilskih smjernica Drugog vatikanskog koncila o sakralnoj arhitekturi, posebice dokumenta Sacrosanctum Concilium .
Velike staklene stijene na desnoj strani svetišta nisu samo estetski odabir arhitektice Jagode Bodić, već nose duboku suvremenu poruku o otvorenosti Crkve prema svijetu i narodu koji prolazi ulicom. Prolaznici u svakom trenutku mogu vidjeti unutrašnjost crkve, čime se demistificira sakralni prostor i poziva na inkluzivnost. Osim lokalnog i nacionalnog značaja, crkva u Sloboštini ostvaruje i zanimljive suvremene veze s međunarodnim institucijama, posebice s Vatikanom. Iako se radi o novijoj građevini čiji se dokumenti ne nalaze u tajnim vatikanskim arhivima prošlih stoljeća, njezino je ime zavedeno u suvremenim vatikanskim akademskim bazama podataka. Naime, upravitelj ove župe, vlč. Alen Lulić, obranio je 9. svibnja 2024. godine svoju doktorsku disertaciju iz područja kanonskog prava na prestižnom Papinskom sveučilištu Svetoga Križa u Rimu (Pontificia Università della Santa Croce), povezujući tako izravno ovu zagrebačku zajednicu s najvišim znanstvenim i pravnim institucijama Svete Stolice [Doktorska disertacija vlč. Alena Lulića, Pontificia Università della Santa Croce].
Kroz ovu sinergiju povijesti, arhitekture, vrhunske umjetnosti Miroslava Gažija i suvremenog akademskog rada, crkva u Sloboštini nadrasla je ulogu obične kvartovske crkve. Ona je postala trajna vrijednost grada Zagreba, mjesto u kojem se zrcali povijest borbe za slobodu izražavanja vjere, ali i vizija moderne, otvorene i estetski osviještene zajednice u dvadeset i prvom stoljeću.