Sažetak: Dok su arhitektura i radovi Marijana Jakubina (ranije obrađeni) vidljivi na prvi pogled, ova crkva krije niz detalja koji produbljuju njezinu duhovnu i društvenu važnost. Od relikvija prvog stupnja do precizne simbolike zvona i specifičnih arhitektonskih rješenja koja “hvataju” svjetlost, istražujemo skrivenu stranu ovog zdanja.
Relikvija prvog stupnja: Izravna veza s Padovom
Malo je poznato da crkva na adresi Dragutina Golika 42 čuva relikviju prvog stupnja svetog Leopolda Bogdana Mandića. Relikvija se nalazi u posebno izrađenom moćniku koji je integriran u prostor svetišta. Radi se o čestici tijela sveca (obično dio kosti ili tkiva), što ovu crkvu čini važnim hodočasničkim odredištem za vjernike koji traže zagovor “apostola ispovjedaonice”. Relikvija je dar kapucinskog samostana iz Padove, čime je ostvarena trajna duhovna veza između Zagreba i mjesta gdje je svetac proveo većinu života.
Akustični inženjering i “Nevidljivi zbor”
Prilikom gradnje unutrašnjosti od 2004. do 2007. godine (faza obrtničkih radova), poseban je naglasak stavljen na akustičnu geometriju. Za razliku od starih katedrala koje imaju dug jeka, unutrašnjost ove crkve projektirana je s apsorpcijskim površinama koje omogućuju kristalno čistu čujnost govora bez jeke, što je rijetkost u objektima ove veličine. Kor (pjevačko mjesto), iako vizualno diskretan iznad ulaza, projektiran je tako da se zvuk pjevača prirodno pojačava pomoću zakrivljenosti stražnjeg zida, stvarajući dojam da zvuk dolazi “odasvud”, a ne samo s visine.
Zvona iz Innsbrucka: Harmonija nad Voltinom
Zvonik crkve, koji dominira vizurom Voltinog, udomljuje tri brončana zvona lijevana u poznatoj ljevaonici Grassmayr u Innsbrucku (Austrija). Svako zvono ima specifičnu posvetu i ton:
- Najveće zvono posvećeno je svetom Leopoldu Mandiću (zaštitniku).
- Srednje zvono posvećeno je Blaženoj Djevici Mariji.
- Najmanje zvono posvećeno je blaženom Alojziju Stepincu.
Zanimljivost je da su zvona elektrificirana i programirana tako da njihova zvonjava prati liturgijsku godinu, mijenjajući melodiju i intenzitet ovisno o blagdanima ili vremenu korizme i došašća.
Skrivena simbolika “Svjetlosnog križa”
Arhitektice Silvia Lah Kornhauser i Željka Ružić u projekt su ugradile detalj koji se vidi samo u određeno doba dana. Naime, uski vertikalni prozor na pročelju i krovni otvori postavljeni su tako da sunčeva svjetlost u podne, posebno oko ekvinocija, baca svjetlosni snop u obliku križa na zid iza oltara. Ovaj efekt “žive arhitekture” koristi prirodno svjetlo kao osnovni gradivni element sakralnog ugođaja, simbolizirajući božansku prisutnost u svakodnevnom vremenu.
Višenamjenski “Podzemni grad”: Dvorana ispod crkve
Iako se pastoralni centar “Nazaret” nalazi uz crkvu, malo ljudi zna da se ispod glavne lađe crkve proteže prostrana višenamjenska kripta/dvorana. Ovaj prostor nije predviđen za ukope, već služi kao društveno središte. Opremljen je profesionalnom audio-vizualnom opremom i služi za kazališne predstave župne dramske skupine, predavanja i susrete mladih. Upravo taj “nevidljivi” dio građevine ključan je za status crkve kao socijalnog kohezivnog faktora u kvartu, povezujući vjeru s kulturom i edukacijom.
Detalj na ulaznim vratima: Brončani pozdrav
Glavni ulaz u crkvu Svetog Leopolda Mandića – Ljubljanica/Voltino krasi masivni rukohvat i dekorativni elementi koji u mikro-detalju ponavljaju motive s Jakubinovih vitraja (ranije spomenuto monumentalno djelo “Povijest spasenja”). Ulaz je projektiran bez ijedne arhitektonske barijere (stepenica), što je 2002. godine, kada je projekt započet, bio pionirski potez u Zagrebu, naglašavajući Leopoldovu karizmu pristupačnosti i prihvaćanja svakog čovjeka, bez obzira na tjelesna ograničenja.