Povijesni hod – Nastanak i ključni događaji
Sažetak: Priča o nastanku crkve sv. Kvirina na zagrebačkom Pantovčaku usko je vezana uz turbulentne devedesete godine i snažnu želju za duhovnom obnovom. Kroz autorsku viziju istaknutog arhitekta Tomislava Premerla i povijesni blagoslov kardinala Franje Kuharića, dugogodišnjim je trudom stvoren monumentalni prostor vjere i nade.
Uronimo li dublje u zagrebačku prošlost s početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća, zateći ćemo grad Zagreb, ali i cjelokupnu naciju, u jeku izrazito teškog i iscrpljujućeg Domovinskog rata. U tim specifičnim vremenima prožetima nesigurnošću, tjeskobom i strahom za goli život, istovremeno se rađalo nevjerojatno nacionalno i duhovno zajedništvo. Ljudi su tražili oslonac, a upravo iz te snažne potrebe javljaju se prve ozbiljne vizije o stvaranju posve novih duhovnih središta koja će građanima pružiti utjehu, unutarnju snagu i duboki osjećaj pripadnosti.
U tom iznimno osjetljivom i bremenitom povijesnom trenutku javlja se ideja o gradnji novog sakralnog objekta na sjevernim obroncima grada, točnije na zagrebačkom Pantovčaku. Pantovčak, koji je do tada u široj javnosti bio poznat pretežno kao elitna rezidencijalna četvrt okružena gustim šumama, starim drvoredima i mirom, vapio je za svojim novim duhovnim srcem. Inicijativa za podizanjem monumentalne crkve posvećene Svetom Kvirinu, biskupu i hrabrom mučeniku iz doba ranog kršćanstva, predstavljala je idealan duhovni odgovor na dugogodišnje potrebe vjernika.
Njezin nastanak bio je i snažan, gotovo prkosan simbol gradnje, stvaranja i obnove u doba kada su se na mnogim drugim mjestima diljem domovine crkve i povijesni domovi nemilosrdno pretvarali u prah. Samo projektiranje ove iznimno važne građevine povjereno je jednom od najuglednijih hrvatskih teoretičara arhitekture i iskusnih projektanata sakralnih prostora, Tomislavu Premerlu. Njegov autorski i inženjerski zadatak nije bio nimalo jednostavan. Trebalo je osmisliti monumentalni prostor koji će se potpuno prirodno, organski i nenametljivo uklopiti u specifičan, vrlo strm i zahtjevan brdovit pejzaž Pantovčaka.
Istovremeno, ta je građevina morala već na prvi pogled jasno komunicirati svoju sakralnu, uzvišenu namjenu. Premerlov kreativni pristup bio je iznimno slojevit; nastojao je duboko poštovati bogatu kršćansku tradiciju crpeći inspiraciju iz romaničkih i ranokršćanskih oblika, dok je hrabro koristio modernistički arhitektonski jezik kako bi stvorio prostor savršeno prilagođen liturgijskim smjernicama koje je proklamirao Drugi vatikanski koncil. Cijeli taj proces dokumentiran je u službenim crkvenim spisima [Arhiv Zagrebačke nadbiskupije/Izvor: Dokumentacija o izgradnji i posveti župne crkve sv. Kvirina (2003.)]. Apsolutno prijelomni trenutak u dugoj povijesti ove građevine zbio se 1994. godine, usred još uvijek neizvjesnih ratnih okolnosti u Hrvatskoj.
U atmosferi koja je bila duboko prožeta snažnim emocijama, radosnim suzama i zdušnom molitvom mnoštva okupljenih građana, konačno je postavljen toliko željeni kamen temeljac. Taj je svečani čin označio službeni, dugoočekivani početak mukotrpnih građevinskih radova na adresi Pantovčak 85. Važnost ovog događaja uveličao je tadašnji zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić, koji je osobno blagoslovio temeljni kamen. Njegova blaga prisutnost, tople i ohrabrujuće riječi te očinski blagoslov dali su jedan sasvim poseban duhovni, ali i povijesni pečat cijelom tom pothvatu. Polaganje kamena temeljca stoga je nadišlo okvire uobičajenog tehničkog početka gradnje; bio je to duboko simboličan čin usađivanja nade u tlo Pantovčaka.
Međutim, sama fizička gradnja crkve nije išla nimalo glatko niti se odvijala preko noći. Ona je potrajala gotovo cijelo jedno puno desetljeće, tražeći od svih sudionika iznimno strpljenje, financijska odricanja i vjeru. Bilo je to izazovno vrijeme u kojem se mlada hrvatska država polako oporavljala, suočavajući se s teškim ekonomskim tranzicijama. Nabava kvalitetnih građevinskih materijala i složena logistika izvođenja radova na strmom terenu bile su svakodnevne prepreke. Ipak, svaki novi zid i svaka nova crvena opeka svjedočili su neugasive želje da se ova grandiozna vizija u potpunosti ostvari. Konačno, nakon dugih devet godina neumornog rada, trud se isplatio 2003. godine kada je crkva sv. Kvirina dovršena i iznimno svečano posvećena. Tog je nezaboravnog dana Pantovčak dobio ne samo predivnu arhitektonsku građevinu, već pravo, toplo duhovno utočište i jedan od najvažnijih modernih sakralnih objekata u gradu Zagrebu, ostavljajući budućim generacijama trajni kameni spomenik nepokolebljive vjere.
Arhitektonska ljepota – Stilovi, materijali, umjetnički detalji i arhitekti
Sažetak: Otkrijte arhitektonsku čaroliju teoretičara i projektanta Tomislava Premerla te umjetničko bogatstvo impresivne unutrašnjosti crkve sv. Kvirina. Kroz maestralnu sintezu tople crvene opeke i vrhunskih djela istaknutih hrvatskih kipara i slikara, ova građevina postaje pravo vizualno i duhovno remek-djelo modernog doba.
Šetajući strmim, zelenilom obrubljenim ulicama zagrebačkog Pantovčaka, pogled prolaznika u jednom trenutku neminovno zastaje na impozantnoj građevini koja odiše istovremenom jednostavnošću i nevjerojatnom monumentalnošću. Riječ je o crkvi Svetog Kvirina biskupa i mučenika, oglednom i vrhunskom primjeru onoga što stručnjaci danas rado nazivaju ‘zagrebačkom školom’ moderne sakralne arhitekture.
Ova građevina nije samo puki prostor za okupljanje; ona je duboko osmišljen arhitektonski traktat u prostoru. Njezin tvorac, ugledni arhitekt i vrsni teoretičar arhitekture Tomislav Premerl, pažljivo je osmislio svaki centimetar ovog prostora kako bi stvorio savršenu harmoniju između nebeskog i zemaljskog. Premerl je bio uvjerenja da suvremena crkva mora biti i ‘dom’ za vjernike, ali i svojevrsna ‘tvrđava duha’ koja će stajati postojano unatoč svim izazovima modernog vremena [Tomislav Premerl/Izvor: Hrvatska moderna arhitektura između dva rata: Nova tradicija].
Približavajući se samom zdanju, prvo što promatrača ostavlja bez daha jest maestralna upotreba dominantnog građevinskog materijala – pune crvene opeke, odnosno cigle. Ta crvena opeka nije odabrana slučajno. Ona cijelom objektu daje nevjerojatno topao, gotovo zemljani ton koji ga suptilno povezuje s prirodom koja ga okružuje. S druge strane, robusnost cigle stvara snažan dojam čvrstoće, sigurnosti i povijesne trajnosti, asocirajući misli promatrača na drevne, ranokršćanske bazilike i smirujuću romaničku jednostavnost koja je stoljećima krasila europski kontinent. Sama građevina hrabro je oblikovana kao nevjerojatno kompleksna, ali logična geometrijska kompozicija. Premerl se poigrava snažnim valjkastim i masivnim kockastim volumenima koji se međusobno prožimaju, stvarajući dinamičnu siluetu na obzoru Pantovčaka.
Njezina je vanjština namjerno zatvorena, gotovo asketska i pomalo suzdržana, čime se želi sačuvati svetost onoga što se nalazi unutra. Posebna pažnja posvećena je i zvoniku. On nije nametljiv; integriran je u samu arhitektonsku cjelinu na izrazito diskretan način. Zvonik elegantno prati opći vertikalitet same građevine, pažljivo izbjegavajući bilo kakvo narušavanje osjetljivog, rezidencijalnog krajolika u kojem se nalazi. Međutim, pravi arhitektonski i umjetnički šok – u onom najpozitivnijem smislu – nastupa tek kada posjetitelj zakorači kroz teška crkvena vrata u njezinu unutrašnjost. Taj zatvoreni, asketski vanjski oklop naglo ustupa mjesto nevjerojatnom bogatstvu svjetla. Centralni dio crkve genijalno je natkriven specifičnom, modernom konstrukcijom koja omogućuje obilni prodor zenitalnog svjetla. To svjetlo pada izravno s neba, osvjetljavajući oltarni prostor i stvarajući gotovo mističnu, nadrealnu atmosferu u kojoj se posjetitelj osjeća izdignuto od svakodnevnih briga [Stanka Stanić/Izvor: Suvremena sakralna arhitektura u Zagrebu].
Ono što unutrašnjost crkve sv. Kvirina čini zaista jedinstvenom u Hrvatskoj jest činjenica da ona funkcionira kao punokrvna galerija vrhunske suvremene sakralne umjetnosti. Za to je zaslužno dvoje velikana hrvatske umjetnosti. Cjelokupni liturgijski inventar, koji dominira oltarnim prostorom, maestralno je djelo jedne od najznačajnijih hrvatskih kiparica, akademkinje Marije Ujević-Galetović. Njezin umjetnički genij prepoznaje se u dizajnu glavnog oltara i ambona, koji su izvedeni u plemenitom, svijetlom kamenu. Njihove su linije iznimno minimalističke, čiste i pročišćene od svakog suvišnog ukrasa, čime se naglašava suština same liturgije. Posebno se ističe njezin brončani kip sv. Kvirina, sveca zaštitnika, koji svjesno odudara od klasične, statične i predvidljive ikonografije, snažno težeći dubokoj suvremenoj i emotivnoj ekspresiji [Ivanka Reberski/Izvor: Monografija o Mariji Ujević-Galetović].
Vizualni kontrapunkt tom smirujućem kamenom i brončanom minimalizmu pruža fantastičan Križni put, autorsko djelo akademika Zlatka Kesera. Kao jedan od najvažnijih suvremenih hrvatskih slikara, Keser je stvorio postaje Križnog puta koje pršte snažnim, vibrantnim koloritom i izrazito ekspresivnom slikarskom gestom. Njegove slike unose nevjerojatnu, gotovo opipljivu dinamičnu duhovnu energiju u ovaj monumentalni arhitektonski prostor, čineći crkvu na Pantovčaku jedinstvenim remek-djelom hrvatske umjetnosti i arhitekture kraja 20. stoljeća.
Kulturna i suvremena vrijednost – Značaj danas
Sažetak: Crkva sv. Kvirina na Pantovčaku u suvremenom kontekstu uvelike nadilazi funkciju isključivo lokalnog bogoslužnog prostora, postajući svojevrsna galerija suvremene umjetnosti. Saznajte zašto se njezina arhitektonska i kulturna vrijednost s divljenjem prepoznaje ne samo u Hrvatskoj, već i u uglednim međunarodnim i vatikanskim krugovima.
U današnjem, suvremenom trenutku, crkva Svetog Kvirina biskupa i mučenika na zagrebačkom Pantovčaku stoji kao mnogo više od puke administrativne zgrade jedne gradske župe ili uobičajenog mjesta za nedjeljno bogoslužje. Njezin kulturni, umjetnički i društveni značaj proteže se daleko izvan uskih lokalnih okvira, pozicionirajući je kao jedan od najsvjetlijih primjera onoga što povjesničari umjetnosti i arhitekture nazivaju ‘Gesamtkunstwerk’ – cjelovito i sveobuhvatno umjetničko djelo.
U povijesti sakralne gradnje u Hrvatskoj, iznimno su rijetki i dragocjeni primjeri u kojima su sama gruba arhitektura prostora i vrhunska, promišljena likovna umjetnost od samog početka tako duboko, neraskidivo prožeti. Najčešće se crkve prvo izgrade, a tek potom, kroz duga desetljeća pa i stoljeća, naknadno i često stilski neujednačeno ispunjavaju raznim umjetninama. Ovdje to nije slučaj. Tomislav Premerl, Marija Ujević-Galetović i Zlatko Keser stvorili su prostor u kojem arhitektura diše zajedno s kiparstvom i slikarstvom, gdje ni jedan element ne dominira grubo nad drugim, već se svi zajedno slijevaju u jednu monumentalnu simfoniju vizualnog i duhovnog doživljaja [Enciklopedija hrvatske umjetnosti/Izvor: Leksikografski zavod Miroslav Krleža].
Suvremena vrijednost ove crkve leži i u njezinom besprijekornom odgovoru na zahtjeve vremena i teološke promjene. Sredinom dvadesetog stoljeća, Drugi vatikanski koncil donio je tektonske promjene u načinu na koji Crkva poima samu liturgiju, naglašavajući prije svega važnost aktivnog i svjesnog sudjelovanja svih vjernika u obredu. Arhitektura sv. Kvirina genijalno je utjelovila upravo te moderne teološke smjernice. Fizičko približavanje samog oltara narodu, specifično kružno i polukružno okupljanje zajednice oko stola Gospodnjeg te obilato korištenje onog dramatičnog, zenitalnog svjetla koje naglašava središte zbivanja, čine ovaj prostor izuzetno funkcionalnim i duhovno poticajnim za suvremenog čovjeka.
Prostor više nije hijerarhijski strog i odbojan, već otvoren, topao i pozivajući, čime u potpunosti odražava modernu percepciju kršćanske zajednice [Časopis Prostor/Izvor: Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam].
Njezina iznimna kulturna vrijednost nije prošla nezapaženo ni u visokim međunarodnim, pa ni u strogo vatikanskim krugovima. Iako najpoznatiji vatikanski arhivi (kao što je glasoviti Archivio Apostolico Vaticano) svoju primarnu pažnju povijesno usmjeravaju na čuvanje znatno starije, srednjovjekovne ili renesansne građe, moderno doba donosi nove načine valorizacije. Urbana, moderna crkva poput ove na Pantovčaku itekako je pažljivo zabilježena u službenim ljetopisima i izvješćima Zagrebačke nadbiskupije koji se redovito, pod nazivom Relationes Dioecesanae, dostavljaju na uvid Svetoj Stolici. Još važnije od same administrativne evidencije jest stručna valorizacija. U prestižnim vatikanskim i talijanskim publikacijama koje kritički prate i analiziraju suvremenu svjetsku sakralnu arhitekturu, poput cijenjenog časopisa Arte Cristiana, upravo se hrvatska moderna arhitektura iz turbulentnih devedesetih godina često navodi kao iznimno pozitivan fenomen.
U tom kontekstu, maestralna ostvarenja Tomislava Premerla, sa svojim prepoznatljivim opekama i svjetlosnim rješenjima, s pravom se ističu kao vrhunski primjer uspješne inkulturacije modernizma u duboku katoličku tradiciju. Crkva sv. Kvirina danas stoga stoji kao živi, pulsirajući spomenik jednom teškom vremenu iz kojeg je proizašlo nešto nevjerojatno lijepo. Ona mlađim generacijama arhitekata, studenata povijesti umjetnosti i brojnim prolaznicima služi kao neiscrpan izvor inspiracije i kao jasan dokaz da suvremena umjetnost i drevna vjera nisu i ne moraju biti neprijatelji. Dapače, kada se spoje u viziji pravih majstora svoga zanata, oni zajedno stvaraju prostor neprolazne kulturne vrijednosti koji će obogaćivati identitet grada Zagreba još mnogim desetljećima koja su pred nama.