Sažetak: Iza markantnog baroknog pročelja i Bolléovog zvonika kriju se detalji koji prosječnom oku često promaknu. Od tajnovite kripte biskupa utemeljitelja do precizne ikonografije na propovjedaonici i simbolike kipova u nišama, ova crkva funkcionira kao otvorena knjiga sakralne simbolike i zagrebačke povijesti.
Zaboravljena kripta: Posljednje počivalište biskupa Galjufa
Iako je u prethodnom članku spomenuto da je biskup Josip Galjuf bio glavni pokrovitelj gradnje (1785. – 1790.), manje je poznato da on osobno počiva unutar crkve. Ispod glavnog broda nalazi se kripta u kojoj je biskup pokopan 1786. godine, ne dočekavši potpuni završetak svog životnog projekta. Ulaz u kriptu danas nije vidljiv posjetiteljima, ali njezino postojanje ispod crkvenih podova daje građevini karakter mauzoleja, što je bila rijetka čast rezervirana samo za najzaslužnije crkvene dostojanstvenike tog vremena.
Ikonografski “potpis” na pročelju
Dok prolaznici primjećuju kipove u nišama na pročelju, rijetko tko prepoznaje njihovu specifičnu hijerarhiju. U najvišoj niši, iznad glavnog portala, dominira kip svetog Ivana Krstitelja, zaštitnika crkve i cijele Nove Vesi. On je prikazan sa svojim standardnim atributima – štapom u obliku križa i janjetom, što simbolizira “Jaganjca Božjeg”. Kipovi u nižim zonama predstavljaju svete apostole, čime je arhitektonski definiran ulaz u “nebeski Jeruzalem” na zemlji, što je bila ključna poruka barokne teologije prostora.
Propovjedaonica: Mala galerija reljefa
Ako se približite baroknoj propovjedaonici (koju smo ranije spomenuli kao vrhunsko drvorezbarsko djelo), primijetit ćete iznimno precizne reljefe na njezinoj košari. Oni nisu samo ukras; to su biblijske scene “u malom” koje su služile kao vizualno pomagalo puku dok je slušao propovijedi. Posebno je zanimljiv prikaz Ivana Krstitelja kako propovijeda u pustinji. Skriveni detalj ovdje je minucioznost kojom su prikazani mišići i izrazi lica figura, što upućuje na to da je majstor bio pod snažnim utjecajem vrhunske srednjoeuropske škole kiparstva, vjerojatno iz kruga štajerskih ili kranjskih majstora koji su tada radili u Zagrebu.
Hefererov “zvučni potpis” i barokno kućište
U prethodnom tekstu navedeno je da su orgulje opus 113 iz 1888. godine. Međutim, skrivena zanimljivost je hibridnost ovog instrumenta. Naime, Heferer je svoj moderni mehanizam vješto ugradio u starije barokno kućište koje je preživjelo potres. Ako pažljivije pogledate drvene ukrase oko svirala (prospekt orgulja), vidjet ćete razliku u stilu između donjeg dijela pjevališta i gornjih rezbarija. Ovo je jedan od rijetkih primjera u Zagrebu gdje je tehnologija 19. stoljeća tako savršeno “skrivena” unutar umjetničkog okvira 18. stoljeća.
Skriveni simboli na glavnom oltaru
Glavni oltar krije detalj koji se često previdi zbog njegove visine. Iznad središnje scene Krštenja Kristova nalazi se prikaz Boga Oca i Duha Svetoga u obliku golubice, okruženih oblacima i anđelima (tzv. Gloria). Ono što je zanimljivo jest uporaba pozlate različitih nijansi kako bi se stvorio dojam dubine i nezemaljskog sjaja pod utjecajem prirodnog svjetla koje dolazi s bočnih prozora. Ovaj efekt “božanske svjetlosti” namjerno je projektiran kako bi se postigao u prijepodnevnim satima, kada sunce izravno osvjetljava oltarni prostor.
Veza s “Kaptolskim veseocima”
U arhivu crkve čuvaju se podaci o brojnim starim zagrebačkim obiteljima. Skriveni društveni detalj jest da je ova crkva bila središte identiteta naseljenika Nove Vesi koji su povijesno bili “vlastiti ljudi” (podložnici) Zagrebačkog kaptola, ali su uživali veće slobode nego kmetovi na selu. Crkva je stoga bila simbol njihova ponosa i statusa naspram građana Gradeca, što objašnjava zašto je u njezinu unutrašnjost uloženo toliko truda i bogatstva koje nadilazi potrebe jednog običnog predgrađa.