Dok su arhitektura Aleksandra Freudenreicha i umjetnost Zlatka Šulentića (obrađeni ranije) temelj njezina identiteta, ova crkva krije i nekoliko manje poznatih detalja koji je čine jedinstvenom u sakralnoj mapi Zagreba.
Relikvija “iz prve ruke” iz Lisieuxa
Malo je poznato da se u crkvi čuva iznimno vrijedna relikvija prvog stupnja (čestica tijela/kosti) svete Terezije od Djeteta Isusa. Relikvija je u Zagreb stigla izravno iz njezina matičnog samostana u Lisieuxu (Francuska) tridesetih godina prošlog stoljeća, upravo kako bi duhovno “ovjerila” status ove crkve kao nacionalnog zavjetnog svetišta mlađahne svetice.
Kripta kao ratno sklonište
Ispod glavnog broda crkve nalazi se prostrana kripta (donja crkva). Iako je arhitektonski planirana za pomoćne liturgijske prostore, njezina povijesna uloga bila je dramatičnija. Zbog svoje iznimno čvrste armiranobetonske konstrukcije (koju smo ranije spomenuli kao inovaciju), kripta je tijekom Drugog svjetskog rata služila kao jedno od najsigurnijih javnih skloništa za stanovnike Trnja tijekom savezničkih bombardiranja obližnjih željezničkih čvorišta.
Orgulje zanatske radionice Heferer
U crkvi se nalaze orgulje vrhunske umjetničke i tehničke vrijednosti, rad poznate zagrebačke radionice Heferer (Opus 261). Postavljene su 1940. godine, neposredno nakon dovršetka crkve. Zanimljivost je da su one zvučno projektirane upravo za ovaj specifični, akustički “suh” prostor od gole opeke, što glazbi daje jasnu i britku boju, netipičnu za barokne, odjekom bogate crkve.
Specifična “geometrija milosrđa” na fasadi
Ako pažljivo promatrate vanjsku fasadu od opeke, primijetit ćete da cigle nisu slagane samo funkcionalno. Freudenreich je koristio dekorativni vez opeke kako bi stvorio suptilne motive križeva i geometrijskih rastera koji su vidljivi samo pri određenom kutu sunčeve svjetlosti. To je bio način da se modernistička zgrada “ukrasi” bez korištenja skupih skulptura, koristeći isključivo građevinski materijal.
Simbolika broja prozora
Visoki, uski lučni prozori na bočnim stranama crkve nisu raspoređeni slučajno. Njihov ritam i visina dizajnirani su tako da u podne, tijekom sunčanih dana, svjetlost pada točno na prostor oltara i krstionice, naglašavajući put “od tame prema svjetlu”, što je ključni motiv terezijanske duhovnosti (tzv. “Mali put”).
Crkva koja je “pobijedila” prugu
U vrijeme gradnje, pruga je bila nepremostiva barijera. Postojala je urbana legenda da će crkva, zbog svoje visine i položaja blizu tračnica, “potonuti” u mekano trnjansko tlo zbog vibracija vlakova. Međutim, Freudenreichovi temelji na betonskim pilotima pokazali su se toliko vizionarskima da crkva do danas nije pretrpjela nikakva strukturalna oštećenja od vibracija, pa čak ni značajnija oštećenja u nedavnim potresima (2020.), što potvrđuje vrhunsku inženjersku preciznost.
Skriveni kip sv. Antuna
Iako je crkva posvećena Maloj Tereziji, u jednom od bočnih niša nalazi se iznimno cijenjen kip svetog Antuna Padovanskog. Ovaj detalj odražava pučku pobožnost starog Trnja – radničko stanovništvo je, uz modernu sveticu iz Francuske, željelo zadržati i bliskost s tradicionalnim svecem “svega svijeta”.