Dok su arhitektura Nikole Bašića i monumentalni Kenotaf (već ranije opisani u članku) vidljivi svakom prolazniku, unutrašnjost i duhovni koncept ove crkve kriju detalje koji često izmiču oku povremenog posjetitelja. Ovi “skriveni” elementi čine crkvu na Jarunu jednim od teološki najpromišljenijih prostora u Hrvatskoj.
Arhitektonska simbolika: “Šator sastanka” i “Lađa”
Iako je ranije spomenuto da crkva podsjeća na utvrdu, njezina kosa krovna konstrukcija i masivni betonski zidovi koji se sužavaju prema vrhu nose duboku biblijsku simboliku Starozavjetnog šatora. Bašić je želio evocirati “Šator sastanka” u kojem se Bog susretao s narodom tijekom izlaska iz ropstva. Također, tlocrt i unutrašnji volumen asociraju na izokrenutu lađu, drevni simbol Crkve koja plovi kroz oluje povijesti, što je posebno snažna metafora s obzirom na to da je crkva posvećena slobodi izborenoj u ratu.
Relikvija u srcu oltara
Malo vjernika zna da se u samom oltaru, koji je središnje mjesto bogoslužja, nalazi ugrađena relikvija blaženog Alojzija Stepinca. Njegova prisutnost u oltaru nije slučajna; Stepinac se smatra duhovnim braniteljem hrvatskog naroda, čime se stvara izravna veza između branitelja čija su imena u Kenotafu i žrtve koju je podnio kardinal. Oltar je, baš kao i vrata, rad Kuzme Kovačića, isklesan od masivnog bijelog kamena.
Tajna “Vječnog svjetla” u Kenotafu
U prethodnom tekstu spomenut je Kenotaf s imenima 15.392 poginula branitelja. No, skriveni detalj koji pojačava mistiku tog prostora je način na koji svjetlost ulazi u taj polumračni hodnik. Arhitekt Bašić projektirao je uske proreze u betonu koji dopuštaju prodor točno određenih snopova svjetlosti u različito doba dana. Poseban je naglasak na “Vječnom svjetlu” (kandilu) koje stalno gori ispred Piete, simbolizirajući neugasivu molitvu za duše poginulih, čineći taj prostor najtišim i energetski najsnažnijim dijelom zdanja.
Veličanstvene orgulje – Remek-djelo iz Passaua
Crkva Sveta Mati Slobode dom je jednih od najmodernijih i najljepših orgulja u Zagrebu. Izgrađene su u poznatoj njemačkoj radionici Eisenbarth u Passauu. Imaju 3 manuala, pedale i čak 41 registar. Orgulje nisu samo glazbeni instrument, već su vizualno oblikovane tako da se savršeno uklapaju u strogu geometriju crkve. Cijevi orgulja djeluju poput “zvučne skulpture” koja prati kose linije krova, a njihova akustična snaga u betonskom prostoru crkve stvara dojam katedralne veličanstvenosti.
Simbolika brojeva na brončanim vratima
Glavna ulazna vrata (već spomenuti rad Kuzme Kovačića) kriju mnoštvo sitnih reljefa. Među njima se nalaze diskretno utkani simboli pape Ivana Pavla II., poput njegovog grba, što je trajni spomen na njegov blagoslov kamena temeljca. Također, na vratima se mogu pronaći detalji koji prikazuju povijesne hrvatske plemićke grbove i simbole jadranskog podneblja, čime je kipar “sakrio” cijelu nacionalnu povijest u jedan jedini ulaz.
Don Boskov duh u modernom kvartu
Iako je crkva nacionalno svetište, ona je i središte salezijanske zajednice. Skriveni detalj u samom kompleksu (izvan glavne dvorane) je kip svetog Ivana Bosca, utemeljitelja salezijanaca, koji diskretno podsjeća na poslanje ove crkve – rad s mladima Jaruna. Ispod same crkve nalazi se prostrana dvorana (Dvorana don Petra Šimića) koja služi kao kulturni centar, kazalište i mjesto okupljanja, što je čini “živim” temeljem na kojem počiva gornji, molitveni dio crkve.
Vanjski atrij – “Trg tišine”
Ispred samog ulaza nalazi se prostrani atrij koji služi kao prijelazna zona iz buke gradskog prometa u mir svetišta. Taj prostor, omeđen visokim zidovima, djeluje kao akustička barijera. Skrivena namjera arhitekta bila je da vjernik, čim stupi na popločani dio ispred crkve, osjeti promjenu atmosfere i psihološki se pripremi za ulazak u “prostor slobode”.
Crkva na Jarunu nije samo vizualni spomenik, već kompleksan sustav simbola gdje svaki materijal (kamen, beton, bronca) i svaki instrument (orgulje) imaju točno određenu teološku i povijesnu ulogu, čineći je jedinstvenim “skrivenim draguljem” zagrebačke arhitekture.